nedelja, 1 avgustaApa-press vam želi dobrodošlicu!

ISTINA SPORA, ALI DOSTIŽNA

Slučaj Drago Tadić ponovo aktuelan

Svojevremeno su Apatinske novine skretale pažnju tadašnjoj lokalnoj vlasti da im je u gostima jedan od najzloglasnijih privrednika Hrvatska Drago Tadić. Ovaj veliki „prijatelj“ srpskog naroda imao je sve počasti u zgradi SO Apatin gde ga je primio i ugostio tadašnji predsednik opštine dr Živorad Smiljanić. Tekst koji sam lično potpisao i objavio nije sprečio dolazak ovog čoveka u Apatin gde su mu između ostalog nudili da kupi Brodogradilište. Kao i mnogo puta ranije, ali i kasnije, moje upozorenje naišlo je na osudu jednog većeg dela žitelja naše opštine (koji su sada najveći protivnici bivšeg režima i vlasti) kojima je sve što je Smiljanić radio bilo „sveto“. Nikoga nije bilo briga što je taj isti Tadić bio glavni u podmićivanju sudija u slučaju Branimir Glavaš gde je pokušao da ga oslobodi od odgovornosti za aferu „Garaža i selotejp“ u kojoj su pobijeni Srbi. Naravno, ne osuđujem nikoga što nije znao detalje u koje sam ja imao pristup, ali smatram da su informacije trebali biti proverene. Ako neko javno tvrdi da u goste stiže čovek koji se deklarisao kao pomagač ustaškog pokreta predvođenim Branimirom Glavašem, onda je to vest koja se mora ispitati i ako je istinita sprečiti njegov ulazak u opštinsku zgradu.

A ko je zapravo Drago Tadić?

Da ne bi bilo da ga ja sada dodatno ocrnjujem, preneću takst Jutarnjeg u kome hrvatski novinari u detalje opisuju nekadašnjeg dragog gosta SO Apatin.

Drago Tadić nekada uživao u gostoprimstvu apatinskih opštinskih čelnika

Piše Jutarnji:

Posrednik, čovjek iz sjene, spona ljudi u crnim togama i onih iz crnih kronika, te ujedno i njihov protagonist. Tako bi u jednoj rečenici mogli opisati ulogu Drage Tadića, poznatog osječkog poduzetnika koji je već više od jednog desetljeća prisutan u brojnim pravosudnim aferama: Fimi-Media, Remorker, Šljunak, Vrhovni sud, Glavaš i, najnovijoj, aferi oko podmićivanja osječkih sudaca.

Da se naslutiti da je Tadić bio posrednik koji je sucima u Mamićevo ime vozio novac, te bio prisutan dogovorima oko mita. Uostalom, on je i bio taj koji je osječke suce odveo „na noge“ Zdravku Mamiću na imanje Željka Dolačkog u Vukovini. Ovo i nije prvi put da su mu osječki policajci stavili lisice na ruke. Drago Tadić bio je uhićen 16. srpnja 2013. godine i to drugi put u samo 10 mjeseci. Tada ga se teretilo za malverzacije i uzimanje mita za radove na gradnji autoceste Slavonika te na autocesti Zagreb – Županja, a USKOK-u ga je prijavio vlasnik osječke tvrtke Frankopan Ramiz Pandžić.

Samo pet dana prije, u društvu tadašnje premijerke Jadranke Kosor i potpredsjednika Sabora Vladimira Šeksa bio je na svečanom polaganju kamena temeljca za most u ime tvrtke Osijek- Koteks kojoj je bio predsjednik Uprave. Njegova tvrtka zapošljava oko tisuću ljudi, a Tadić je održavao brojne kontakte s ministrima u Sanaderovoj vladi, s bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem. Tajno je snimljen u aferi prikupljanja novca za podmićivanje sudaca čime se htjelo pogodovati Branimiru Glavašu koji je čekao odluku Vrhovnog suda o žalbi na zatvorsku kaznu zbog slučaja garaža i selotejp.

Tadića se teretilo da je okupio skupinu ljudi koja je imala ulogu pomoći Glavašu, a cijelo vrijeme negirao je krivnju. Bio je pravomoćno osuđen na dvije godine zatvora.

Drago Tadić rođen je 27. travnja 1961. u hercegovačkom selu Kongora u općini Tomislavgrad, kao srednjoškolac je došao u Osijek i sa završenim Ekonomskim fakultetom 1984. u dobi od 24 godine sjeo je u direktorsku fotelju glavnog komercijalista u Dravskoj plovidbi u Donjem Miholjcu. Potom odlazi u osječko Građevinsko poduzeće i 1991. postaje povjerenik Kriznog štaba u Osijek Koteksu, a 1992. je već zamjenik predsjednika Uprave. Predsjednik je i Uprave Belja, a 1997. godine Branimir Glavaš ga je postavio za pročelnika Ureda za gospodarstvo. Bio je često u sukobu sa sindikalistima, okomio se bio svojedobno i na novinare.

U ovoj najnovijoj aferi s podmićivanjem sudaca Drago Tadić je u ulozi osumnjičenika, ali bio je i u ulozi USKOK-ova pokajnika u aferi Remorker 2013. godine. U svom iskazu priznao je da je dao milijun kuna bivšem državnom tajniku Zdravku Livakovića dok je Božidar Kalmeta bio ministar prometa te članovima Uprave HAC-a Milivoju Mikuliću i Josipu Sapuna. Radilo se o poslovima vezanim uz gradnju cesta. U ožujku ove godine novinarki emisije „Provjereno“ ispričao je da je u aferi HAC-Remorker lagao kako bi zaštitio bivšeg ministra Božidara Kalmetu, prvooptuženog u tom predmetu. Kalmeta je u međuvremenu nepravomoćno oslobođen optužbe.

U ožujku 2019. protiv Tadića, kao bivšeg predsjednika uprave tvrtke Osijek Koteks i austrijskog državljanina Dietmara Aluta-Oltyana, predsjednika Nadzornog odbora te tvrtke, podignuta je optužnica zbog sumnji da su zloporabama tvrtku oštetili za više od 15 milijuna kuna. U rujnu 2020. uhićen je na graničnom prijelazu između BiH i Hrvatske pri ulasku u RH te je odveden u osječki zatvor. U listopadu 2020. Tadić je, mjesec dana nakon uhićenja na granici, pušten iz istražnog pritvora uz jamčevinu od dva milijuna kuna.

Izvanraspravno vijeće suda je odlučilo prihvatiti zamjenu istražnog zatvora polaganjem jamstva, ali uplatom dva milijuna kuna u gotovom novcu i upisom hipoteke od milijun kuna na supruginoj nekretnini u Osijeku, uz Tadićevo obećanje da se do kraja suđenja neće kriti te bez odobrenja suda napuštati boravište. Drago Tadić opisao je i medijima kako su se osječki suci družili sa Zdravkom Mamićem, opisao je primopredaju spornog sata. No, kakva je zapravo bila njegova uloga u navodnom Mamićevom podmićivanju osječkih sudaca treba pričekati dok USKOK to i službeno ne oglasi.

Slučaj „Selotejp“

bio je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici HV-a kada su ubili desetak Srba u Osijeku 1991. tijekom Rata u Hrvatskoj. Prema sudskoj presudi, Branimir Glavaš, tada zapovjednik obrane grada, izdao je naredbu prema kojoj su pripadnici HV-a po Osijeku hapsili pojedine Srbe, ispitivali ih o umiješanosti u rat, a zatim ih odvodili na obalu rijeke Drave, gdje su likvidirani i bačeni u rijeku. Svi leševi pronađeni su zavezanih ruku i sa selotejpom zalijepljenim preko usta.

Županijski sud u Zagrebu utvrdio je da je Glavaš kriv za ubojstvo sedmero srpskih civila te i ubojstvo Čedomira Vučkovića i mučenje Đorđa Petrovića u garaži osječkog Sekretarijata za narodnu obranu.

Prema Odvjetništvu, cijela se „operacija“ odvijala na taj način da je Glavaš pojedinim pripadnicima SUS-a dostavljao ceduljice na kojima je bilo naznačeno koga i gdje trebaju „pokupiti“ te potom odvesti u Dubrovačku 30 u središtu Osijeka. „Paket“ bi tamo dočekala druga ekipa koja je potom bila zadužena za mučenje, dok je za odvođenje i likvidaciju bio zadužen treći tim.

Kao žrtve ubojstava u kaznenoj se prijavi navodi 10 osoba: Branko Lovrić, Milutin Kutlić, Alija Šabanović, Bogdan Počuća, Jovica Grubić, Petar Ladnjak, Milenko Stanar, Svetislav Vukajlović i još dvije do danas neidentificirane žrtave koje su ubijene i nestale u Osijeku 1991. i 1992. Na tijelima većine žrtava bili su vidljivi tragovi fizičkog zlostavljanja, a bile su usmrćene iz vatrenog oružja u glavu.

Dakle, sve ovo sam prezentovao našim opštinskim čelnicima, ljudima i svima koji su to trebali da znaju. Umesto da ga spreče da dođe u našu sredinu, jer sa takvima nikada nije jasno kakve su im namere, on je imao lep prijem koji je okončan bogatom trpezom. Drago mi je što se istina saznala i što sam barem pokušao da sprečim dolazak ovakvih ljudi u naš grad.

Jovan Banjac